Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

 „Već krajem idu mutni oblaci,

već zadnji dani sunca prolaze

u magle jesenje,

već sunce umire.“ (G. Krklec, Zagorski vinograd)

     Potaknuti upravo stihovima ove pjesme, učenici šestih razreda zakoračili su u  školsko dvorište i pokušali opisati jesen u njemu, promatrajući jesenske motive i promjene u prirodi koje svjedoče dolasku jeseni.

     Jesen može dovesti do sumornijega raspoloženja jer su dani kraći, ima više kiše i oblaka, manje sunca, ljudi manje izlaze u prirodu. Ponekad se javljaju sjeta i tuga…I tu jesenju sjetu učenici su pokušali dočarati kroz kratke lirske ostvaraje i sastavkom na zadanu temu, tijekom sata Hrvatskoga jezika.

     Nakon pisanja i čitanja samostalnih literarnih ostvaraja, učenici su komentirali i međusobno vrednovali svoje radove. Zaključak je bio da se raspoloženje uvijek može popraviti druženjem s obitelji, prijateljima, hobijima, vedrim i optimističnim mislima, našim odlukama što želimo i kakvi želimo biti.  

U nastavku (opširnije) su primjeri nastalih učeničkih radova na satu...

JESENJA SJETA

Kiše umivaju uspavanu šumu

i upijaju jesensku tugu.

Lišća više nema na grani,

jer počeli su jesenski dani.

Nebo se bili poput sniga,

tice pivaju u sokaku,

dica skaču po jarku.

Jesen, ta šarena jesen…

JESEN U ŠKOLSKOM DVORIŠTU

         Lišće polako opada s grana. Jesen obuhvaća i školsko dvorište. Sunce sve više nestaje među oblacima, vjetar sve jače puše…hladno je.

          Lišće opada i s breze. Mlada breza grane je upetljala s drugom. Zajedno su ljuljale svoje grane. Sjedila sam i promatrala ih. Mahale su mi njima. Ptice su radosno pjevale, pčele i dalje letjele. Drveće nam daje svoje jesenske plodove. Breze su u školskom dvorištu već godinama. Svake školske godine radosno nas dočekaju po dolasku u školu. Igraju se zajedno s nama. Prave nam hlad svojim krošnjama. Slušaju naše riječi i rado nam pomažu.

         Miriše doručak koji dolazi iz školske kuhinje. Sat završava, odlazimo u učionicu i breze nas radosno pozdravljaju. U učionici nam vire kroz prozor. Poput pravih su prijatelja.

                                                                            Blanka Filipović, 6.a