preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Matija Antun Relković" Davor

Login
Kada zvono zvoni ?

1. sat: 07:30 - 08:15
2. sat: 08:20 - 09:05
3. sat: 09:15 - 10:00
4. sat: 10:10 - 10:55
5. sat: 11:00 - 11:45
6. sat: 11:50 - 12:35
7. sat: 12:40 - 13:25
8. sat: 13:30 - 14:15

Kalendar
« Listopad 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Školski list

 

Školska prehrana

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 10. 2010.

Ukupno: 462481
Ovaj tjedan: 1155
Danas: 308
Novosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Vukovar
Autor: Administrator , 6. 10. 2017.

I ove godine učenici 8. razreda naše škole posjetili su Vukovar i u njemu proveli dva dana ispunjena učenjem i sjećanjima na  teške dane toga grada.   


Na prvi pogled Vukovar izgleda kao običan grad, ali što dublje ulazite u njega, njegovu povijest, što ga više promatrate vidite da je sve drugačije. Vidite da je Vukovar poseban. Svaka razrušena kuća, svaka udubina u zemlji, svaki pogled u prazno uplakanih majki koje još uvijek tragaju za svojim nestalim sinovima u sebi nose jednu tužnu, strašnu i duboku, istinu priču. Strah u ljudima koji su iz okupiranog Vukovara pobjegli tražeći sigurnije mjesto, krov nad glavom za sebe i svoju djecu, a pogotovo strah vojnika, branitelja i civila koji su stali na prvu crtu bojišnice polako osjećam i ja. Taj strah je neopisiv. Bježiš i ne znaš kada ćeš se vratiti. Bježiš i ne znaš hoćeš li ikada više vidjeti svoje prijatelje. Bježiš i nadaš sa da je tvoj otac još uvijek živ. Svako se jutro budiš uz zvuk pucnjave i granata i ideš leći uz zvuke jauka i dozivanja u pomoć. Nekada mi se činilo da je Vukovar samo jedna prošla priča, uspomena na rat, ali danas znam da je Vukovar mjesto gdje borbe i dalje traju. Borbe u nama samima, sjećanja koja naviru, noćne more koje se svaku noć iznova vraćaju. Borbe koje nikada ne prestaju. I baš sam zato sigurna da je Vukovar poseban. On se svim silama borio da se oslobodi od srpske vojske, da ne klupicama u parku ponovno sjede društva koja će svoja imena urezati u kore starih hrastova, borio se da bi igralištima ponovno odjekivao dječji smijeh. Borio se za slobodu. Zbog hrabrosti Vukovara danas živim sretno i mirno. S prijateljima se nalazim na igralištima i upisujem svoje ime po klupicama. Nisam dovoljno hrabra da proživim rat, ali sam ponosna na njih što su proživjeli puno više od rata. Proživjeli su borbu za život.

           Foto-galerija                                                                                   



Izvor: Petra Ciprić, 8.b


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju